Video: Matematičke artikulacije u fizici od Newtona do danas. Što je bilo prije, u kojem smjeru to ide
Bilić, Hrupec i Kožnjak u razgovoru su iznijeli ne samo mnoge primjere koji potvrđuju Šikićevu tezu, ilustriraju je ili donekle korigiraju nego i primjere koji je možda ne dovode toliko u pitanje koliko pokazuju da je vrlo kompleksna i da zahtijeva i potiče daljnja objašnjenja još nedovoljno razjašnjenih tema
Bilić, Hrupec i Kožnjak u razgovoru su iznijeli ne samo mnoge primjere koji potvrđuju Šikićevu tezu, ilustriraju je ili donekle korigiraju nego i primjere koji je možda ne dovode toliko u pitanje koliko pokazuju da je vrlo kompleksna i da zahtijeva i potiče daljnja objašnjenja još nedovoljno razjašnjenih tema
Aristotelova slika svijeta striktno razdvaja sub-lunarni od supra-lunarnog svijeta. Galileo ih objedinjuje u jedinstvenu fiziku. No, to još nije matematička fizika. Nju nalazimo tek u Newtonovoj Principia, objasnio je Zvonimir Šikić u ovodnom izlaganju.
Konkretnije, fizikalne ideje opisane u jednostavnom modelu kružnoga gibanja planeta bile su dobro poznate i prije Newtonа, a njegov doprinos kojim je nastala matematička fizika, bilo je objašnjenje matematički složenijeg eliptičkog gibanja kao jedinog adekvatnog među mnogim matematičkim modelima.
Daljnje matematički ekvivalentne formulacije klasične mehanike (Euler-Lagrangeova, Lagrangeova i Hamiltonova) te iz njih izvedeni teoremi simetrije i očuvanja (Emmy Noether) jasno nam primjerom pokazuju kako matematičke apstrakcije dovode do novih fizikalnih uvida.
No pozvani komentatori Neven Bilić (Institut Ruđer Bošković), Dario Hrupec (Sveučilište Josip Juraj Strossmayer) i Boris Kožnjak (Institut za filozofiju) u razgovoru su iznijeli ne samo mnoge primjere koji potvrđuju Šikićevu tezu, ilustriraju je ili donekle korigiraju nego i primjere koji je možda ne dovode toliko u pitanje koliko pokazuju da je vrlo kompleksna i da ima potencijala za daljnja razjašnjenja neosvijetljenih dijelova.
U devetom nastavku serijala o logici, Zvonimir Šikić pokazuje kako aksiomi prvog reda ne mogu jednoznačno odrediti beskonačne matematičke strukture. Zbog tog ograničenja, poznati sustavi poput aritmetike, realnih brojeva i teorije skupova neizbježno imaju i svoje nestandardne modele.
U 8. nastavku serijala o logici, Zvonimir Šikić se bavi interpretacijama kvantificiranih formi, kroz koje one dobivaju svoje značenje. Korak po korak uvodi relacijske strukture i pojam istinitosti forme u strukturi, te preko generalizirane implikacije i Bethovih semantičkih stabala dolazi do potpunosti Gentzenovog sekventnog Q-sustava za logiku predikata.
U razradi apstrakata i kvantifikacije, Zvonimir Šikić pokazuje kako se složene tvrdnje prevode u predikatske forme, uvodi pravila prolaza kvantifikatora te dokazuje ekvivalentnost i odlučivost monadske logike, dok ističe da su poliadski predikati izražajniji i da redoslijed kvantifikatora tada postaje presudan.